Sažetak (hrvatski) | Grafit se koristio u proizvodnji keramičkih posuda već od
mlađeg kamenog doba, zatim kroz brončano i starije željezno
doba, da bi u razdoblju mlađeg željeznog doba u okvirima
latenske kulture, čiji su nosioci bili Kelti, produkcija posuda
od grafitirane gline dosegla svoj vrhunac.
Glavna ležišta grafita eksploatirana u pretpovijesti nalaze se
na prostoru južne Česke i zapadne Moravske, Donje Austrije,
jugozapadne Poljske te istočne Bavarske. Kao sirovina, grafit
je predstavljao važnu komponentu u ekonomiji mlađeg
željeznog doba. U lončarstvu je korišten kao primjesa glini
kako bi se poboljšala tehnička svojstva keramičkih posuda,
primjerice povećala čvrstoća, smanjila vodopropusnost,
povećala otpornost na toplinu te toplinska vodljivost. Nalazi
grafita u arheološkom kontekstu na područjima bez grafitnih ležišta svjedoče o trgovinskim kontaktima medu pojedinim regijama.
Na prostoru istočne i središnje Hrvatske, koji je krajem 1.
tisućljeća pr. Kr. predstavljao integralni dio rasprostiranja
latenske kulture, grafitirane posude su zabilježene na brojnim
lokalitetima. Također, poznata su i ležišta grafita na prostoru
Papuka i Psunja koja su mogla biti korištena i u pretpovijesti.
Postojanje s jedne strane sirovine, a s druge keramičarskih
peći i grafitiranih posuda, može ukazivati na lokalnu
proizvodnju, no ta pretpostavka se mora i znanstveno
potvrditi.
Podrijetlo grafita za izradu grafitirane keramike, kao i
tehnologija njene izrade, pokušati će se rekonstruirati
arheometrijskim metodama na Zavodu za mineralogiju,
petrologiju i mineralne sirovine Rudarsko-geološko-naftnog
fakulteta. U svrhu utvrđivanja podrijetla grafita, uz analizu
keramičkih ulomaka, analizirati će se i uzorci grafita
sakupljeni iz ležista na Papuku. U tijeku su analize rendgenske
difrakcije na prahu, da bi se utvrdio mineralni sastav
potencijalne sirovine, te ulomaka grafitirane keramike, kao i analiza izbrusaka keramike i stijena u kojima se nalazi grafit
metodama optičke mikroskopije u polariziranom svjetlu. |