| Sažetak (hrvatski) | Jadranska karbonatna platforma jedna je od najbolje očuvanih Perimediteranskih platformi, nastala na stabilnom dijelu Adria mikroploče, obilježene gotovo kontinuiranim taloženjem karbonata još od razdoblja srednjega perma. Tako dugotrajna plitkomorska karbonatna sedimentacija rezultat je kombinacije (i) stabilne subsidencije, (ii) relativne izolacije od kontinentalnih utjecaja i (iii) paleogeografskog položaja između ekvatora i 30° N širine sve do kraja krede, tj. u klimatskom pojasu idealnom za masovnu produkciju karbonata. Tijekom jure i krede Istra je predstavljala sjeverozapadni dio Jadranske karbonatne platforme (AdCP – vidi Vlahović i sur., 2005 i reference u tom radu), koja je potom bila prekrivena eocenskim naslagama pretežito u svome sjevernom i sjeveroistočnom dijelu, a potom i tankim prekrivačem kvartarnih naslaga. Zbog specifičnog paleogeografskog položaja današnje Istre uz sjeverozapadni rub Jadranske karbonatne platforme koji je bio obilježen sporom subsidencijom, jurski, kredni i paleogenski slijedovi istarskih naslaga ukazuju na općenito sporiju sedimentaciju i tanje debljine naslaga, a sadrže i izraženije epizode okopnjavanja u odnosu na istodobne naslage u drugim dijelovima Jadranske karbonatne platforme. Karbonatne naslage Istre sadrže brojne površine subaerskog izlaganja obilježene pojavom različitih kontinentalnih naslaga (npr. boksiti, paleotla, crvenice, pedosedimentni kompleksi, sekvencije les–paleotlo). Te su naslage povezane s dugotrajnim subaerskim izlaganjima na glavnim regionalnim diskordancijama ili s intraformacijskim kontinentalnim naslagama koje se pojavljuju u cikličkim sekvencijama, gdje je marinska sedimentacija opetovano prekidana kraćim ili dužim epizodama netaloženja i subaerskog izlaganja. Općenito, slijed naslaga u Istri može se podijeliti na četiri velike sekvencije (megasekvencije), koje se uglavnom sastoje od karbonatnih naslaga (pretežito od vapnenaca, a samo u nekim dijelovima i dolomita; Velić i sur., 2003): (1) megasekvencija bat–najniži kimeridž, (2) megasekvencija gornji titon–donji/gornji apt, (3) megasekvencija gornji alb–gornji cenoman/gornji santon, i (4) eocenska megasekvencija. Te su megasekvencije ograničene regionalnim diskordancijama obilježenim dugotrajnim stratigrafskim hijatusima, tijekom kojih su nastale kontinentalne naslage u različitim uvjetima. Te četiri dugotrajne emerzije glavna su istraživačka tema ovoga projekta. |
